7. pro 2006.

Cimet – Istine i zablude

Ovo je jedan od najstarijih začina koji možemo naći u svakoj kuhinji. Spominje se čak dvije tisuće godina prije Krista, ali i u Bibliji, a u azijskim se kulturama tisućama godina koristi i u medicinske svrhe. Daje specifičan okus slatkim i slanim jelima kojima se dodaje u kombinaciji s ostalim začinima.

Pravi cimet (Cinnamomum verum ili zeylanicum) dolazi sa Šri Lanke. Sušeni dio unutrašnje kore ovog zimzelenog drveta koje u prosjeku raste 10-15 metara se koristi kao začin. Nalazimo dva oblika – štapići i mljeveni. Ova vrsta cimeta ima nježniju i pikantnu slatkastu aromu. Štapići i prah su svijetle žuto-smeđe boje. Osim u gastronomske svrhe, koristi se i u prirodnoj medicini zbog antimikrobnih svojstava, ali i kao repelent za insekte. Ta svojstva omogućuju i dugotrajno skladiptenje cimeta. Služi i protiv visokog tlaka, nadutosti, ali i prema nedavnoj studiji ovaj cimet može služiti kao prevencija ili bar odgoda javljanja tipa dijabetesa koji se razvija s godinama. Započele su kliničke studije, a znanstvenici se slažu da se pacijentima s dijabetesom tipa 2 može poboljšati stanje pri dnevnoj konzumaciji inzulina – čak jedan gram pravog cimeta dnevno može sniziti šećer u krvi. Jedna čajna žlica sadrži pet grama. Svakako se posavjetujte s osobnim liječnikom i nutricionistom prije bilo terapijske konzumacije.

Kasija cimet (Cinnamomum cassia) ili indonezijski cimet je najrašireniji u prehrambenoj industriji zbog veće otpornosti biljke i dakle lakšeg uzgoja. U ovom slučaju se koristi cijela kora biljke, što začinu daje tamniju i pomalo crvenkastu boju za razliku od originalnog cimeta. Ima jači okus, te može i peckati. Europske agencije za zdravlje su nedavno objavile upozorenja o konzumaciji visokih doza ove vrste cimeta jer sadrži Kumarin - toksična kemijska supstanca koju nalazimo u raznom bilju koja se u suvremenoj medicini koristi kao prekursor za razne antikoagulante. Ukoliko se uzima u većim količinama ili nekontrolirano, može uzrokovati vrtoglavice, mučnine, slabost, oštećenja jetre, bubrega, unutrašnja krvarenja i smrt. Kumarin se u znatno manjoj količini nalazi u originalnom, pravom cejlonskom, tj. cimetu sa Šri Lanke.


Kako razlikovati cejlonski i kasija cimet?

Osim razlike u boji razlikujemo ih ovako:

Štapići pravog cimeta imaju puno tankih slojeva i mogu se vrlo lako samljeti u prah koristeći mlinac za kavu ili mužar, dok su štapići kasija cimeta iznimno tvrdi, a najčešće sadrže jedan deblji sloj kore i mogu vrlo brzo ako ne odmah slomiti električni mlinac ukoliko se prethodno ručno ne slome na male komadiće.

Ponekada dolazi do zabune pri razlikovanju mljevenog cimeta ukoliko je isti skladišten u vlažnijim uvjetima. No, jednostavno provjera lako može pojasniti o kojem je cimetu riječ – par kapi otopine/tinkture joda će pravi cimet ostaviti istim, dok će kasija cimet poprimiti tamno plavu, skoro pa boju tinte, ovisno do količine kasija cimeta koji smo nakapali jodom. Ukoliko niste sigurni koji ste cimet kupili, svakako prije konzumacije provjerite o kojoj je vrsti ovoga začina riječ.


Na kraju zapamtite vrlo važno pravilo:

Kupujte isključivo pravi, odnosno cejlonski cimet – obratite pozornost na latinski naziv na pakiranju proizvoda. Taj cimet možete jesti do mile volje.

Ako ne možete naći taj cimet, onda smanjite uporabu kasija cimeta na najmanju moguću mjeru – primjerice, djeca predškolske dobi smiju dnevno pojesti najviše četiri keksa s kasija cimetom, starija djeca do šešt komada, a odrasli osam. Trudnice ne bi smjele konzumirati kasija cimet.