Vosak na voću i povrću - opasnost ili zaštita?

Nedavno sam surfajući Facebookom naletio na vrlo zanimljiv video Danijela Husineca koji je nakon jačih probavnih smetnji uzrokovanih konzumacijom na prvi pogled lijepe i sočne jabuke odlučio istražiti o čemu je riječ te je došao do tužne istine o kojoj se kod nas malo priča i zna. Točnije, ono što se i priča je vrlo šturo i može prevariti nas kupce. Jurica savjetuje na što moramo pripaziti kod kupnje i pripreme voća i povrća

 

 

 

Jabuka koju je Husinec pojeo je poput brojnih drugih koje možemo naći u supermarketima i na tržnicama. One izgledaju sjajno i sočno, čak toliko da se čini kao da nas svojim izgledom bajkovito mame. Istina je nažalost gorka i poput šamara nas vraća u otužnu svakodnevicu u kojoj moramo paziti na apsolutno svaki aspekt života želimo li ostati fizički, ali i psihički zdravi, odnosno lucidni i na kraju dana usnuti bez da se osjećamo prevareno ili još gore da smo primorani probdjeti noć na zahodskoj školjci.

 

Jabuka je, kako video na Facebooku pokazuje, premazana voskom. To nije nikakva novost jer se voće voskom počelo premazivati u Kini još u 12., odnosno 13. stoljeću kada se vosak koristio da bi se voće duže održalo. Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća se voće, primarno citrusi, počelo tretirati voskom da bi im se produžio prodajni vijek trajanja. Da, voskom tretirano voće se štiti od isušivanja i propadanja i time mu se rok stajanja na u skladištima te policama može produžiti za čak pedeset posto!

 

Ipak, ono što je bitno znati je da vosak koji se u početku koristio, a i onaj koji se i danas ponekad koristi ne mora nužno biti otrovan. Čak se i neko ekološki uzgojeno voće ponekad tretira voskom ako je izvan sezone. Prirodan vosak može biti karnauba vosak dobiven iz brazilske palme (on je neprobavljiv), pčelinji vosak (također neprobavljiv), smola drveta, biljno ulje, premazi na bazi sukroze (šećera). Pripazite jer čak u prirodni voskovi mogu saržavati fungicide koji im se prije premazivanja dodaju.

 

S druge strane, postoje i voskovi na bazi petroleja, odnosno parafina, polietilena, polipropilena, sintetski derivati celuloze, itd. Neki od njih se navode kao neprobavljivi, no njih, ali ni one prirodne ne bih htio u vlastitom probavnom traktu jer eto, praksa, kao što je u slučaju gospodina Husineca i brojnih drugih, pokazuje da nam mogu naškoditi. Pa čak i da neki od njih uzrokuju samo zatvor, radije bih ih izbjegavao.

 

Voće i povrće koje se najčešće premazuje ili umače u vosak su limuni, limete, naranče, mandarine, klementine, jabuke, kruške, krastavci, šljive, rajčice, buče i tikve, krumpiri, paprike, breskve, nektarine, nar, ananas, slatki krumpir, banane, papaja, mango, avokado i sl. Načelno, većina namirnica, se tretira voskom i zaštitnim filmovima da se zaštiti od kisika i propadanja koje oksidativni procesi uzrokuju, ali i od štetnih mikroorganizama.

 

Neki će upozoriti na činjenicu da voće poput primjerice jabuka samo po sebi ispušta vosak, a to i je istina. No, jabuka koja nije tretirana nikakvim premazima i ostalim kemikalijama neće imati glatku i sjajnu koru ako je prvo malo ne istrljamo o majicu ili rukav košulje. Tek tada će ona iz kore pustiti vlastiti, prirodni vosak koji proizvodi da bi zaštitila visok udio vode u sebi. Bez tog prirodnog voska, koji ćete pronaći i na šljivama ili limunu, naranči ako ih malo stisnete, bi se svo voće znatno brže osušilo i time propalo. Zato i je ljudima davno pala na pamet ideja da sami dodaju još voska na koru voća da bi dalje prolongirali vijek trajanja.

 

Zapamtite, premaz voska ili zaštitnih filmova ne mora nužno biti sjajan ili mastan!

 

Pronalazak pravih i točnih informacija o tome čime se svaka voćka tretira zna biti poput traženja svetog grala. Doslovce nemoguć. Naime, proizvođači voćki drže svoje recepte uzgoja i skladištenja tajnima, kao i distributeri, dobavljači i krajnji prodavači u svojim skladištima. Voskovi, kao i ostale prirodne ili sintetski dobivene supstance kojima se namirnice tretiraju su sve zakonom i pravilnicima regulirane od strane državnih tijela, no samo se neki moraju navoditi na kutijama voća, mrežastim vrećicama (kao što je slučaj s citrusima, pogledajte etiketu svake vrećice) ili svakoj voćki.

 

Fungicidi koji se dodaju vosku, na našem tržištu poznati kao Citrosol s fungicidnom komonentom nazvanom Imazalil se dodaju u omjeru od jedne litre na tonu voća! Pakiranja namirnica tretiranih njime moraju sadržavati jasno upozorenje da kora nije za jelo!

 

Europska Unija brani upotrebu aditiva morfolina koji se u premazivanju namirnica koristi u ulozi emulgatora, a prekursor je iznimno kancerogenog N-nitrosomorfolina. Svejedno pripazite kod kupovine voća i povrća ukoliko niste sigurni da li je namijenjeno prodaji na EU tržištu.

 

Etanol, alkohol koji se dobiva iz kukuruza, a pogađate o kakvom je kukuruzu riječ, GMO kukuruzu, se zna dodavati u mješavinu voska, tj. zaštitnih premaza. Uz to se nekad u sloj voska dodaju bojila, sve da bi voćka izgledala što privlačnije kupcu.

 

Još jedan od problema na koji nailazimo, naročito kupujemo li standardno voće koje nema istaknut certifikat o ekološkom uzgoju te ekološki prihvatljivom skladištenju, su i pesticidi koji ostaju na voću ispod sloja voska.

Voće se nakon branja pere vodom, čime se uklanjaju zemlja i prljavština te se potom tretira voskom. Pesticidi su poznati otrovi u borbi protiv nametnika, ali time štete i nama uzrokujući brojne neurološke smetnje i bolesti, mogu biti kancerogeni te čak ometati zdrav razvoj djece. Divota (zasigurno njušite moj sarkazam) je i u tome što se koristi više različitih kemikalija, a njihova sinergija je tek formula za propast zdravlja.

 

To nas dovodi do pitanja da li su ljudskom rukom dodani kemijski spojevi unutar sigurnih razina, da li se apsorbiraju u tijelu te u kojoj mjeri, mogu li uzrokovati alergije i naškoditi našim, ali i tijelima naše djece. Što li je s dugotrajnom konzumacijom, ima li nuspojava? Do koje mjere su ti kemijski spojevi bezopasni, ako uopće? Da li će nam stvarati probleme ako ih pojedemo malo s jabuke pa malo s kruške i potom iz limunade? Ulaze li duboko u koru? Mogu li se oprati i kako?

 

Da, ima nuspojava i ne, nisu bezopasne supstance, mogu ući do srži voćke, ali se mogu i djelomice ili sasvim ukloniti zavisno do njihove vrste. Perfidnom formulacijom riječi se vrlo često ističe da jedan limun, tj. njegova kora dnevno neće ništa napraviti, ali pojedite dva limuna i mogli biste se itekako otrovati. Nije samo stvar u kori limuna ili naranče jer nećete nju često jesti, nego i u činjenici da ćete limun oprati pod tekućom vodom koja neće ukloniti spomenute otrove; rezanjem ćete toksične supstance raširiti unutar voćke ili guliti naranču, pojesti jabuku, možda bananu, a i na njima se nalaze ti isti ili slični otrovi i tu dolazimo do ogromnog problema zbog nakupljanja jednog i više otrova te njihovog sinergističkog učinka koji vas dodatno truje.

 

Najbitnije što danas možemo naučiti i toga se pridržavati je da pod jedan kupujemo ekološki certificirane namirnice. Pod dva, peremo sve što nismo sami uzgojili/skladištili/ubrali ribajući četkom natopljenom vodom i sodom bikarbonom. Tri, nakon četkanja namačemo namirnice u vodi s alkoholnim ili jabučnim octom deset do petnaest minuta jer ćemo jedino tako s kore i površine ukloniti vosak ili premaze koji bi nam mogli štetiti. Možda nećemo ni tada sasvim ukloniti otrovne elemente s voća i povrća, ali ćemo ga bar smanjiti na najmanju moguću mjeru.

Danijelu Husinecu hvala na objavi videa - https://www.facebook.com/video.php?v=10205672795441501&pnref=story i na tome što nas je podsjetio na opasnost koja skrivena vreba na nečemu tako lijepom i nevinom kao što je jabuka.